Obiteljsko pravo: Kako se nositi s obiteljskim nasiljem?

Obiteljsko nasilje jedna je od najtežih i najsloženijih društvenih pojava s kojom se pojedinci mogu susresti. Ono ostavlja duboke emocionalne, psihološke i fizičke posljedice — ne samo na izravne žrtve, već i na širu obitelj i zajednicu. U Republici Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, svjedoci smo porasta nasilja unutar obitelji, uključujući alarmantne podatke o femicidima — najtežim posljedicama rodno uvjetovanog nasilja.

Upravo zbog prirode ove vrste nasilja, pravna zaštita žrtava ne bi smjela ostati formalna ili nejasna. Zakon predviđa niz mehanizama za zaštitu i sankcioniranje počinitelja, ali mnogi se prekršaji ne prijavljuju ili se pravno ne procesuiraju na način koji bi žrtvama pružio stvarnu sigurnost. Stoga je važno razumjeti što je obiteljsko nasilje s pravnog gledišta, koje mjere zaštite postoje i kako odvjetnik može pomoći žrtvi da ostvari svoja prava.

Što se smatra obiteljskim nasiljem?

Obiteljsko nasilje uključuje različite oblike ponašanja kojima se nanosi šteta drugoj osobi u obiteljskim ili partnerskim odnosima. To može biti fizičko, psihičko, emocionalno, seksualno ili gospodarsko nasilje. Kod fizičkog nasilja radi se o udarcima, gurkanjima, šamaranju ili drugim oblicima nanošenja tjelesnih ozljeda. Psihičko i emocionalno nasilje uključuje prijetnje, omalovažavanje, kontrolu, izolaciju i ponižavanje.

Gospodarsko nasilje podrazumijeva kontrolu nad financijama, zabranjivanje zaposlenja ili pristupa novcu. Seksualno nasilje uključuje silovanje i svaki oblik neželjenog seksualnog odnosa, osobito u obiteljskim okolnostima.

Zakonska definicija obiteljskog nasilja sadržana je u više propisa — prije svega u Kaznenom zakonu, Obiteljskom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i relevantnim odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira — a svi oni predviđaju različite oblike sankcioniranja i zaštite.

Pravni okvir u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj, obiteljsko nasilje definira se kao svaki oblik čina ili propusta koji narušava tjelesnu, duševnu i moralnu ili materijalnu sigurnost člana obitelji. Ova definicija obuhvaća širok spektar ponašanja, a zakonodavac je unaprijedio mehanizme zaštite kroz više pravnih akata.

Kazneni zakon RH predviđa kaznene odgovornosti za najteže oblike nasilja — od teških tjelesnih ozljeda, kaznenih djela protiv seksualne slobode, pa do kaznenog djela ubojstva ili pokušaja ubojstva (uključujući femicid).
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji omogućuje hitnu zaštitu putem zabrane približavanja, zabrane kontaktiranja i drugih mjera koje mogu biti izdane na zahtjev žrtve ili po službenoj dužnosti policije/suda.

Osim kaznenog progona i zaštitnih mjera, žrtve imaju pravo i na civilno-pravne zahtjeve, poput zahtjeva za naknadu štete, što otvara prostor za ostvarivanje prava na nadoknadu materijalnih i nematerijalnih šteta.

Kada i kako prijaviti nasilje?

Prijava nasilja može se podnijeti izravno nadležnoj policijskoj postaji, hitno pozivom na broj 192, putem centra za socijalnu skrb ili putem odvjetnika koji podnosi prijavu u ime žrtve. Ako postoji neposredna opasnost — bilo fizička ili prijetnja nasiljem — policija je dužna intervenirati odmah.

U praksi prijava nasilja pred sud ili policiju često nije prvi korak — mnoge žrtve prvo potraže podršku u vidu savjetovanja, a tek potom formalno prijavljuju nasilje. Ipak, važno je naglasiti: prijava je ključna kako bi se aktivirali zaštitni mehanizmi, uključujući izdavanje hitnih zaštitnih mjera.

Zaštitne mjere: što zakon omogućava?

Zakonodavstvo u Hrvatskoj omogućuje niz hitnih i privremenih mjera koje mogu biti izrečene za zaštitu žrtve odmah nakon prijave. Neke od najčešćih su:

• zabrana približavanja i kontaktiranja žrtve
• izgon iz zajedničkog stana ili kuće
• privremena zabrana pristupa mjestima koja žrtva često posjećuje
• privremena skrb o djeci koja su bila neposredno izložena nasilju

Ove mjere može izdati policija (u hitnim slučajevima) ili sud, a njihov je cilj spriječiti daljnje nasilje i osigurati da žrtva ima prostor i vrijeme za poduzimanje daljnjih pravnih koraka.

Najveća prednost ovih mjera je što se mogu izdati izvanrednom odlukom — bez čekanja dugotrajnog sudskog postupka — kako bi se izbjegla eskalacija nasilja.

Uloga odvjetnika u zaštiti žrtava

Odvjetnik je ključna figura u procesu zaštite od obiteljskog nasilja — ne samo kad govorimo o sudskim postupcima, nego i u svakoj fazi kroz koju žrtva prolazi:

Pravna analiza i procjena slučaja

Odvjetnik će prvo analizirati sve okolnosti, procijeniti ima li elemenata kaznenog djela, prekršaja ili potrebe za privremenim zaštitnim mjerama. To uključuje razgovor s klijentom, pregled medicinske i policijske dokumentacije, te utvrđivanje potencijalnih svjedoka.

Podnošenje prijave i zahtjeva za zaštitne mjere

Odvjetnik može podnijeti prijavu u ime žrtve i odmah zatražiti izdavanje zaštitnih mjera. Često se radi o hitnoj proceduri u kojoj je važno imati pravno utemeljen zahtjev koji jasno izlaže opasnost i rizik za žrtvu.

Zastupanje u kaznenom ili prekršajnom postupku

Nakon što se prijava podnese, može uslijediti kazneni ili prekršajni postupak protiv počinitelja nasilja. Odvjetnik zastupa žrtvu – kako u ulozi oštećenika, tako i kao punomoćnik u civilnopravnim zahtjevima za naknadu štete.

Pružanje podrške u civilnim zahtjevima

Nakon ili paralelno s kaznenim postupkom, odvjetnik može podnijeti i civilni zahtjev za naknadu štete — materijalne i nematerijalne — tražeći sudsku naknadu troškova liječenja, gubitka prihoda, psihološke boli i dr.

Koordinacija s drugim institucijama

Odvjetnik često koordinira rad s centrima za socijalnu skrb, psiholozima ili drugim stručnjacima kako bi se izradio što cjelovitiji dokazni materijal i pružila sveobuhvatna zaštita žrtvi.

Psihološka podrška i etičko vođenje

Iako odvjetnik ne zamjenjuje psihološku podršku, njegovo uključivanje može umanjiti strah, dati žrtvi osjećaj pravne sigurnosti i smanjiti daljnje izlaganje stresu.

Femicidi i obiteljsko nasilje u Hrvatskoj — konkretne opasnosti

Podaci iz prakse pokazuju porast broja femicida i teških oblika obiteljskog nasilja u Hrvatskoj — posebno u okolnostima kad su prijetnje ili ranija nasilna ponašanja ostala neadekvatno sankcionirana. Femicide se najčešće definira kao ubojstvo žene zbog njezinog spola, najčešće u kontekstu obiteljskog ili partnerskog nasilja.

Ovdje pravna zaštita mora biti preventivna koliko i sankcionirajuća:

• pravovremene prijave i zaštitne mjere ne smiju se odgađati
• žrtve i svjedoci trebaju imati jasan kanal prijave bez straha od odmazde
• javne institucije i pravosudni organi moraju provoditi hitne procjene rizika

Odvjetnici igraju ključnu ulogu u procesu procjene rizika — ne samo kad žrtva prijavi fizičko nasilje, nego i kad se nasilje očituje kroz prijetnje, kontrolu, izolaciju i ekonomsko zlostavljanje.

Pravni koraci nakon prijave nasilja

Nakon podnošenja prijave i izdavanja zaštitnih mjera, pravosudni je sustav dužan postupati brzo i učinkovito:

1. Prekršajna prijava i hitna zaštitna odluka
   U slučajevima lakših povreda ili prijetnji, sud može odmah odrediti mjere bez formalnog kaznenog postupka.
2. Kazneni postupak
   Ako postoji osnovana sumnja na kazneno djelo (npr. tjelesne ozljede, prijetnje smrću ili drugi teški oblici), pokreće se kazneni postupak protiv počinitelja s mogućim kaznama zatvora i obveznim mjerama zaštite.
3. Sudski zahtjev za trajne mjere zaštite
   Žrtva može zatražiti trajne mjere koje nadilaze privremene zabrane, poput zabrane pristupa mjestima stanovanja ili rada.

4. Civilni zahtjev za naknadu štete
Odvjetnik priprema i provodi civilni zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete.

Prevencija i podrška – šira slika

Pravni sustav nije jedini mehanizam zaštite. Žrtve obiteljskog nasilja trebaju multidisciplinarnu potporu:

• centri za socijalnu skrb pružaju procjene i preporuke
• psihološka pomoć podržava žrtvu na emocionalnoj razini
• sigurne kuće i skloništa nude neposrednu zaštitu
• udruge za žrtve nasilja pružaju savjetodavnu potporu

Odvjetnik je poveznica između pravnog sustava i ove šire mreže podrške

Obiteljsko nasilje nije privatna stvar niti nešto što treba tolerirati. Zakon predviđa zaštitne mjere, kaznene postupke i civilne zahtjeve koji mogu žrtvama vratiti osjećaj sigurnosti, dostojanstva i mogućnost normalnog života.

Odvjetnik je u ovom procesu koordinator, zastupnik i saveznik — osoba koja zna kako pravno formulirati prijave, kako koordinirati sustav zaštitnih mjera i kako pravno reagirati ako dođe do najtežih posljedica. Ako se suočavate s nasiljem ili ste svjedok takvog ponašanja u obitelji, pravovremena konzultacija s odvjetnikom može biti presudna za vašu sigurnost i uspjeh vašeg slučaja.