Kada zastarijeva pravo na naknadu štete i kako ga zaštititi
Nakon što nastane šteta, bilo da je riječ o prometnoj nesreći, ozljedi na radu ili nekoj drugoj situaciji, većina ljudi fokusira se na oporavak i rješavanje posljedica. Razmišljanje o pravnim rokovima često dolazi tek kasnije. Upravo tu nastaje problem, jer pravo na naknadu štete nije vremenski neograničeno.
Postoji jasno definiran trenutak nakon kojeg više nije moguće prisiliti drugu stranu na isplatu naknade. Taj trenutak nazivamo zastarom. Iako na prvi pogled djeluje kao tehničko pravno pitanje, u praksi ono često odlučuje hoće li osoba uopće ostvariti svoja prava.
Što zapravo znači zastara
Zastara ne znači da pravo automatski nestaje, već da ga više nije moguće prisilno ostvariti ako se druga strana na nju pozove. Drugim riječima, čak i ako je šteta očita i dokazana, sud neće dosuditi naknadu ako je protekao zakonski rok i ako se dužnik pozove na zastaru.
Upravo zbog toga zastara ima vrlo konkretne posljedice. Ona ne ulazi u to je li zahtjev opravdan, nego isključivo u to je li podnesen na vrijeme.
Dva ključna roka koja treba razumjeti
Kod naknade štete zakon predviđa dva paralelna roka koji se međusobno nadopunjuju. Jedan je vezan uz saznanje o šteti, a drugi uz sam događaj.
Prvi rok traje tri godine i počinje teći od trenutka kada oštećenik sazna za štetu i za osobu koja ju je prouzročila. To znači da vrijeme ne mora nužno početi teći odmah nakon nesreće ili štetnog događaja. U nekim situacijama posljedice se pokažu kasnije, pa se i rok pomiče.
Drugi rok traje pet godina i predstavlja krajnju granicu. Bez obzira na to kada je osoba saznala za štetu, nakon proteka pet godina od nastanka štete pravo u pravilu zastarijeva.
Ova kombinacija rokova često zbunjuje ljude, ali suština je jednostavna: imate tri godine od trenutka kada postanete svjesni štete, ali najviše pet godina od samog događaja.
Kada rok zapravo počinje teći
Jedno od najvažnijih pitanja u praksi jest – kada točno počinje teći zastara. Odgovor nije uvijek jednoznačan, jer ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
Kod jednostavnih situacija, poput prometne nesreće s jasnim posljedicama, rok počinje teći relativno brzo. Međutim, kod složenijih slučajeva stvari izgledaju drugačije. Primjerice, ako se zdravstvene posljedice razvijaju postupno ili se pogoršavaju kroz vrijeme, rok može početi teći tek kada postane jasno da je šteta nastala i u kojem opsegu.
Upravo zbog toga sudska praksa često naglašava važnost trenutka saznanja, a ne samog događaja.
Što kada je šteta dugotrajna ili se razvija kroz vrijeme

U stvarnom životu šteta rijetko nastaje odjednom i u potpunosti. Često se razvija kroz vrijeme, osobito kada je riječ o zdravstvenim ili psihičkim posljedicama.
Primjerice, osoba može tek nakon određenog razdoblja shvatiti da više nije sposobna obavljati svoj posao ili da su posljedice nesreće trajne. U takvim situacijama rok zastare može početi teći tek kada je šteta konačno definirana.
Ovo je posebno važno jer mnogi prerano pretpostave da je rok istekao, iako to zapravo nije slučaj.
Posebna pravila kod kaznenih djela
Ako je šteta nastala kao posljedica kaznenog djela, situacija može biti drugačija. U tom slučaju rok zastare za naknadu štete često se veže uz rok zastare kaznenog progona, koji može biti znatno duži.
To znači da oštećenik može imati više vremena za podnošenje zahtjeva, ali i dalje je važno reagirati pravovremeno kako bi se izbjegle komplikacije.
Kako se zastara može prekinuti
Jedna od ključnih stvari koju treba razumjeti jest da zastara nije nužno konačna ako se na vrijeme poduzmu određene radnje. Najvažniji način prekida zastare jest podnošenje tužbe.
Osim toga, zastara se može prekinuti i ako dužnik prizna dug, primjerice kroz djelomičnu isplatu ili pisanu izjavu. Nakon prekida, rok počinje teći ispočetka, što oštećeniku daje dodatno vrijeme za ostvarivanje prava.
Važno je naglasiti da neformalne radnje, poput pregovora ili usmenih obećanja, same po sebi ne prekidaju zastaru.
Zastoj zastare – kada vrijeme privremeno staje

Postoje i situacije u kojima zastara privremeno ne teče. To se naziva zastojem i može nastupiti zbog posebnih okolnosti koje onemogućuju ostvarivanje prava.
Primjeri uključuju situacije više sile ili određene pravne odnose u kojima nije realno očekivati pokretanje postupka. Nakon prestanka takvih okolnosti, rok nastavlja teći tamo gdje je stao.
Iako su takve situacije rjeđe, važno ih je imati na umu jer mogu značajno utjecati na računanje rokova.
Odnos s osiguravajućim društvima
U velikom broju slučajeva, osobito kod prometnih nesreća, oštećenici komuniciraju s osiguravajućim društvima. Upravo tu dolazi do jedne od najčešćih zabluda.
Pregovori s osigurateljem, slanje dokumentacije ili čekanje njihove ponude ne prekidaju zastaru. Mnogi oštećenici vjeruju da su “u postupku” i da su time zaštitili svoje pravo, ali to nije točno u pravnom smislu.
Jedini siguran način zaštite je poduzimanje formalnih pravnih radnji unutar zakonskog roka.
Najčešće pogreške u praksi
U praksi se često ponavljaju iste situacije. Ljudi čekaju da se zdravstveno stanje stabilizira, vjeruju da će osiguranje “pošteno” riješiti slučaj ili jednostavno nisu svjesni rokova.
Problem nastaje kada tek nakon nekoliko godina odluče pokrenuti postupak, a tada je često već prekasno. Sudovi u takvim situacijama ne ulaze u opravdanost zahtjeva, već ga odbijaju zbog zastare.
Kako na vrijeme zaštititi svoje pravo
Najvažniji korak je pravovremena reakcija. To ne znači nužno odmah pokretati sudski postupak, ali znači pratiti rokove i poduzeti potrebne korake prije nego što istekne zakonski rok.
To uključuje prikupljanje dokumentacije, komunikaciju s osigurateljem, ali i pravno savjetovanje kako bi se procijenilo kada je potrebno poduzeti formalne radnje.
U mnogim slučajevima, pravovremena reakcija čini razliku između uspješnog zahtjeva i potpunog gubitka prava.
Zastara prava na naknadu štete jedno je od onih pravnih pitanja koje se često zanemaruje, a ima iznimno konkretne posljedice. Iako rokovi mogu djelovati dugi, u praksi vrlo brzo prolaze, osobito ako se ne prati kada su počeli teći.
Razumijevanje osnovnih pravila i pravovremeno djelovanje ključni su za zaštitu vlastitih prava. Jer kada zastara jednom nastupi, mogućnosti za naknadu postaju vrlo ograničene – bez obzira na to koliko je šteta bila stvarna.
Prometne nesreće najčešće povezujemo s fizičkim ozljedama – lomovima, operacijama i oporavkom koji se može vidjeti i mjeriti. Međutim, mnogi koji su sudjelovali u nesreći znaju da se pravi problem često pojavljuje tek kasnije, i to na razini psihičkog zdravlja.
Prometne nesreće predstavljaju značajan izvor ozljeda i materijalne štete, te često zahtijevaju složene postupke za naknadu štete. U ovom članku razmotrit ćemo pravne aspekte naknade štete u prometnim nesrećama, prava oštećenih osoba i postupke koje je potrebno slijediti kako bi se ostvarila naknada.
Dana 22. studenog 2024. godine, na Pravnom fakultetu u Rijeci održana je prestižna konferencija pod nazivom „Utjecaj Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na hrvatski pravni poredak”. Događaj je okupio vodeće pravne stručnjake, suce, odvjetnike i akademike iz cijele Hrvatske, ali i šire, kako bi raspravili o ključnim izazovima i mogućnostima implementacije Konvencije u domaće zakonodavstvo.