Kako dokazati odgovornost grada za štetu zbog neuređenih nogostupa
Svaki građanin očekuje da javne površine budu uređene i sigurne za korištenje. Kad tako nije — posljedice mogu biti ozbiljne. Neuređeni nogostupi, neravnomjerni rubnici, oštećene ploče ili nedostatak odgovarajuće signalizacije često dovode do padova i ozljeda prolaznika. Takvi se incidenti na prvi pogled čine „svakodnevnim nezgodama“, no pravni sustav daje mogućnost da se te štete naknade ako se dokaže odgovornost jedinice lokalne samouprave — najčešće grada ili općine.
Zakonska odgovornost za sigurnost javnih površina jedno je od temeljnih pitanja u području imovinsko‑pravne zaštite i obligacijskog prava. Međutim, praksa pokazuje da je dokazivanje odgovornosti grada često složen, ali izvediv postupak ako se pristupi pravovremeno i na pravilan način. U nastavku ćemo objasniti kako se odgovornost grada utvrđuje, koje dokaze prikupiti i kako odvjetnik može pomoći da vaše pravo na naknadu štete bude ostvareno.
Što kaže zakon o odgovornosti javnih vlasti

Kod javnih površina i jedinica lokalne samouprave, osim općeg pravila o obveznim odnosima, tu je i poseban sustav odgovornosti. Gradske ili općinske vlasti obvezne su održavati nogostupe i javne površine kako bi bile sigurne za normalnu uporabu.
Sudska praksa i relevantna sudska tumačenja nalažu da je odgovornost grada objektivna — neovisna o namjeri ili osobi službenika zaduženog za održavanje. Ako se dokaže da je oštećenje nastupilo zbog propusta u održavanju (npr. neravni pločnik, velika rupa, neadekvatna signalizacija), grad se može smatrati odgovornim bez obzira na to je li postojala namjera ili nepažnja.
Kada grad može biti odgovoran?

Građani najčešće traže naknadu štete od grada nakon:
- pada na neravnom pločniku ili oštećenom nogostupu
- ozljede zbog ispupčenih ili slomljenih kocki i ploča
- prokliznuća zbog loše odvedene vode ili neodržanih kanala
- loše označenih ili oštećenih pješačkih prijelaza
- neosvijetljenih javnih površina koje predstavljaju opasnost u noćnim satima
U svakom od ovih scenarija presudno je da se dokaže povezanost između opasnog mjesta i nastale štete – što uključuje kako materijalne (npr. liječnički troškovi, popravak odjeće/obuće), tako i nematerijalne štete (npr. bol i patnja).
Sudovi često utvrđuju odgovornost u situacijama kada:
- grad nije održavao nogostup duže vrijeme,
- prijave građana o oštećenjima nisu obrađene ili su ignorirane,
- nije postojala adekvatna signalizacija opasnih mjesta,
- nije pravovremeno sanirana poznata opasnost.
Dakle, ne radi se samo o samom padu, već o čitavom kontekstu — jesu li odgovorne pravne osobe imale saznanje o opasnosti te jesu li reagirale u razumnom roku.
Kako dokazati odgovornost — korak po korak

Da bi zahtjev za naknadu štete bio uspješan, potrebno je prikupiti dokaze koji podupiru vaš slučaj. Ovi dokazi služe tome da se prikaže stanje na mjestu događaja, okolnosti koje su dovele do pada, te iznos i vrsta štete koja je nastala.
1. Službena dokumentacija i fotografije
Nakon nesreće važno je odmah napraviti detaljne fotografije mjesta pada — snimke oštećenog nogostupa, eventualnih rupa, ispupčenja ili neadekvatne signalizacije. Fotografije trebaju biti:
- što kvalitetnije (jasne, iz različitih kutova),
- s referentnim točkama (npr. kafić, kućni broj, znak),
- snimljene što prije nakon pada.
Ako samo mjesto nesreće „nestane“ (npr. sanira se prije dokumentiranja), bit će puno teže dokazati štetu.
2. Policijski zapisnik ili službeni zapisnik
Ako imate mogućnost, pozovite policiju da napravi zapisnik o nesreći. Iako policija ne mora nužno doći na svaki pad na ulici, njihova potvrda ili zapis o okolnostima može biti vrlo važan dokaz.
U slučaju da policija neće doći, zatražite barem takozvani pisani nalaz ili potvrdu o događaju iz policijske postaje.
3. Izvještaji o medicinskoj šteti
Ako je pad rezultirao ozljedama, sve liječničke nalaze, otpusna pisma, recepte, potvrde o bolničkom liječenju ili pretragama treba spremiti i priložiti uz zahtjev. Ovi dokumenti pokazuju:
- prirodu ozljeda,
- trajanje liječenja,
- eventualne trajne posljedice.
Bez liječničke dokumentacije teško je ostvariti naknadu za bol i patnju, gubitak radne sposobnosti ili troškove liječenja.
4. Izvještaji svjedoka
Svjedoci koji su vidjeli pad mogu biti od velike pomoći. Njihove izjave (pisane ili usmene pred sudom) mogu potvrditi okolnosti u kojima se nesreća dogodila.
5. Dokazi o prijavama problema
Ako je mjesto nezadovoljavajuće dugo bilo poznato odgovornim pravnim osobama (npr. ako su građani ranije prijavili problem), a ništa nije učinjeno, to značajno pojačava vaš slučaj. To može biti zapisnik o prijavi, dopis gradskoj upravi ili centarima za komunalne usluge.
U ovakvim slučajevima odvjetnik nije samo savjetnik — on postaje vaš aktivni zastupnik kroz cijeli proces dokazivanja odgovornosti. Odvjetnik:
- pomaže u sastavljanju pravno valjanog zahtjeva za naknadu,
- koordinira prikupljanje dokaza, uključujući medicinske i stručne nalaze,
- vodi komunikaciju s gradskim službama i komunalnim poduzećima,
- organizira očitovanja i eventualne vještačenja,
- zastupa vas pred sudom ako dođe do spora.
Iskusan odvjetnik zna kako formulirati argumente kako bi se jasno pokazalo da grad nije reagirao na opasnost u razumnom roku i da je to izravno dovelo do vaše štete. Bez pravne strategije, mnogi zahtjevi ostaju odbijeni zbog proceduralnih ili dokaznih propusta.
Primjeri iz prakse
Sudska praksa Hrvatskog pravosuđa puni je primjera u kojima je odgovornost grada utvrđena upravo zbog neodržavanja javnih površina:
Primjer 1:
Pješak je pao na neravnom pločniku s istaknutim ispupčenjima i zadobio lom gležnja. Fotografije mjesta događaja, policijski zapisnik i nalaz liječnika jasno su pokazali da je površina bila opasna i da grad nije pravovremeno sanirao oštećenje. Sud je presudio u korist oštećenika i dosudio naknadu troškova liječenja + nematerijalnu štetu.
Primjer 2:
Starija osoba je pala zbog neadekvatnog odvodnog kanala i zadobila ozbiljne ozljede koljena. Građanin je ranije upozoravao komunalnu službu grada na problem, no ništa nije učinjeno. Sud je tu informaciju uzeo kao dokaz da je grad znao za opasnost, ali nije poduzeo mjere zaštite.
Koliko možete tražiti?

Visina naknade ovisi o vrsti i težini štete:
- troškovi liječenja i rehabilitacije — stvarni troškovi dokazane medicinske skrbi,
- gubitak prihoda — ako niste mogli raditi,
- nematerijalna šteta — bol i patnja uzrokovana padom,
- trajne posljedice — ako su ostale dugoročne posljedice (npr. invaliditet).
Odvjetnik će vam pomoći da realno procijenite iznos koji možete tražiti na temelju dokaza i sudske prakse.
Pad na neuređenom nogostupu više nije slučajna nezgoda bez pravnih posljedica. Ako opasna javna površina uzrokuje ozljede, zakon vam omogućuje da tražite naknadu štete protiv odgovornih pravnih osoba — najčešće grada ili općine.
Međutim, uspjeh u ovakvim slučajevima uvelike ovisi o pravovremenoj i stručnoj pripremi dokaza, razumijevanju zakonskih pravila i sposobnosti da se jasno argumentira povezanost između neadekvatnog održavanja i nastale štete. Upravo tu pravna pomoć i odvjetnička strategija mogu presudno utjecati na ishod.
Liječničke pogreške i odgovornost za štetu koju one mogu prouzročiti pacijentima vrlo su aktualna tema u hrvatskom pravnom sustavu. S porastom broja sudskih postupaka radi naknade štete zbog propusta u liječenju, postaje sve jasnije koliko je važno razumjeti zakonske aspekte ove problematike. Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji registar koji bi evidentirao sve slučajeve liječničkih pogrešaka, što dodatno otežava situaciju.
Prekid izvanbračne zajednice može biti emotivno zahtjevan, ali često dovodi i do značajnih pravnih pitanja vezanih uz zajedničku imovinu. Za razliku od razvoda braka, u kojem se imovinska prava uređuju prema Obiteljskom zakonu, kod izvanbračnih zajednica situacija je pravno složenija jer se prava ne temelje na automatskim zakonskim režimima – već na dokazima o zajedničkom ulaganju i dogovoru koji je ostvaren za vrijeme trajanja zajednice.
Trudnoća i roditeljstvo donose brojne životne promjene – emocionalne, zdravstvene, obiteljske, ali i profesionalne. Zaposlene trudnice i roditelji često se nađu u situaciji u kojoj ne znaju u potpunosti svoja prava niti načine na koje ih mogu zaštititi. Nažalost, mnogi se i dalje suočavaju s diskriminacijom, pritiscima ili nepravdom na poslu, posebno kada su u pitanju bolovanja, povratak na posao nakon porodiljnog dopusta ili smanjenje radnog vremena.